Hrvatsko grboslovno i zastavoslovno društvo

Croatian Heraldic and Vexillological Association

Predsjednik Heimer objasnio bjeloruske zastave za HRT

Hrvatska nacionalna medijska kompanija HRT objavila je na svojem portalu vijesti 23. kolovoza 2020 prilog o zastavama koje se pojavljuju vezano za recentna događanja u Bjelorusiji, koji ovdje prenosimo

https://vijesti.hrt.hr/646215/zasto-bjeloruski-prosvjednici-koriste-bijelo-crveno-bijelu-zastavu-umjesto-sluzbene

Zašto bjeloruski prosvjednici koriste bijelo-crveno-bijelu zastavu umjesto službene?

Čest prizor na aktualnim prosvjedima u Bjelorusiji protiv dugogodišnjeg predsjednika Aleksandra Lukašenka su bijelo-crveno-bijele zastave – dosta različite od one službene, crveno-zelene s karakterističnim ornamentom na lijevoj strani.

Radi se o svojevrsnoj alternativnoj bjeloruskoj zastavi koja je kroz povijest bila i u službenoj upotrebi, posljednji put u prvoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća, prije nego što je na referendumu održanom nakon dolaska Lukašenka na vlast odbačena u korist sadašnje službene zastave. Međutim, oporba je i dalje koristi, kao što ju je koristila i tijekom 20. stoljeća.

Hrvatski veksilolog (veksilologija je znanost koja proučava nastanak i uporabu zastava tijekom povijesti) Željko Heimer, predsjednik Međunarodne federacije veksiloloških udruga (FIAV) i Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva, za HRT-ov je portal objasnio povijest, pozadinu i razliku između dvije bjeloruske zastave.

– Suvremena Republika Bjelarus, kako se službeno zove Bjelorusija, nalazi se na području koje je u srednjem vijeku zauzimalo Litavsko Veliko Vojvodstvo, koje je u 15. stoljeću ušlo u personalnu uniju s Poljskim Kraljevstvom u tzv. Poljsko-Litavsku Uniju 1569. godine. Iz heraldičkih simbola te Unije – poljskog bijelog orla i litavskog bijelog konjanika na crvenom – slijede nacionalne boje i Poljske (bijelo-crvena) i Litve (crveno-bijelo-crvena), a kada je na ostatcima raspadajućeg Ruskog Carstva 1918. stvorena kratkotrajna Bjeloruska Narodna Republika, za svoj je grb izabrala konjanika sličnog litavskom grbu, koji za razliku od litavskog plavog nosi bijeli štit s križem, te zastavu istih boja, ali promijenjenog rasporeda – bijelo-crveno-bijelo, objašnjava Heimer.

Nakon proglašenja Socijalističke Sovjetske Republike Bjelorusije 1919. godine, bijelo-crveno-bijela zastava ostala je u uporabi kod dijaspore na Zapadu, pa i u sklopu Poljske kojoj je bio pridodan veći dio bivše zapadne Bjelorusije. Bjeloruska SSR koristi revolucionarnu crvenu zastavu, u skladu s običajima Sovjetskog Saveza, u koji ulazi 1922., sa žutim inicijalima ćirilicom SSRB, odnosno od 1927. godine BSSR, čemu je 1937. dodana i žuto obrubljena crvena zvijezda iznad žutih srpa i čekića. Nakon 2. svjetskog rata zastave sovjetskih republika doživljavaju značajnije promjene dobivajući prepoznatljive grafičke elemente, nastavlja Heimer, pa je tako 1951. usvojena i nova zastava sovjetske Bjelorusije, crvene boje sa zelenom prugom u donjoj trećini i s crveno-bijelim ornamentom narodnoga veza uz jarbol.

– Taj crveno-bijeli vez bio je sramežljivi odsjaj bjeloruskih nacionalnih boja, dodaje Heimer.

Bijelo-crveno-bijela zastava korištena u istočnoj Poljskoj od 1939. zabranjena je nakon sovjetske okupacije tih krajeva, a kada su njemačke snage 1941. ušle na područje Sovjetskog Saveza, ponovo su oživjeli tu zastavu među bjeloruskim dragovoljcima u postrojbama SS-a i u uspostavljenoj protusovjetskoj vladi 1943.-1944. godine.

– Upravo tu epizodu (zlo)uporabe bijelo-crveno-bijele zastave spočitavaju joj njezini protivnici krajem 20. stoljeća, pa i danas, ističe Heimer.

Bijelo-crveno-bijela zastava nastavila se rabiti u dijaspori na Zapadu i postala je osobito popularna krajem 80-ih godina, kada su se počele nazirati promjene u SSSR-u.

– Republika Bjelorusija proglasila je nezavisnost od SSSR-a 25. kolovoza 1991. te je usvojila svoju povijesnu bijelo-crveno-bijelu zastavu 9. rujna 1991. godine. Nakon što je današnji predsjednik Bjelorusije 1994. došao na vlast, započelo je vraćanje ranijih sovjetskih simbola, pa je tako 14. svibnja 1995. održan i nacionalni referendum kojim je usvojena zastava slična onoj iz 1951. – uz izostavljanje zvijezde, srpa i čekića, a nacionalni je ornament na njoj prikazan zamijenjenih boja – sada crvenim detaljima na bijeloj podlozi. Lukašenkova opozicija u Bjelorusiji i inozemstvu nastavila je rabiti bijelo-crveno-bijelu zastavu, koja se u posljednje vrijeme izuzetno često mogla vidjeti u protuvladinim demonstracijama, priča Heimer.

Ako vas je sve ovo podsjetilo na prijepore oko hrvatskih simbola, poput crvenog, odnosno bijelog prvog polja na šahovnici, niste u krivu. Heimer kaže da nije teško uočiti paralelu s ideološkim protivljenjima povijesnoj hrvatskoj zastavi i šahiranom grbu, koji, ističe, slično bjeloruskim simbolima imaju veliku povijesnu utemeljenost i dugu povijest prije njihove uporabe od strane Sila osovine u 2. svjetskom ratu.

– Hrvatsku zastavu i grb, bez obzira na varijantu “prvog polja”, diskreditirali su u 90-ima, a pokušavaju ih diskreditirati i danas zbog njihove uporabe u 2. svjetskom ratu, unatoč mnogim relevantnim znanstvenim istraživanjima koja jasno ukazuju da je to tek jedna epizoda u višestoljetnoj uporabi tih simbola. Na tragu je isti obrazac difamacije, poznat u retorici kao “reductio ad Hitlerum”, kao posebna vrsta logičke pogreške “reductio ad absurdum” i napada “ad hominem”, kojim se pokušava obezvrijediti suprotno mišljenje povezivanjem stavova oponenta s nacističkim režimom. Iako je to često populistici uspješno, znanstveno je u potpunosti neprihvatljiva takva argumentacija, zaključuje Heimer.

(B.A./HRT)

Hrvatsko grboslovno i zastavoslovno društvo je član međunarodnih udruga | The Croatian Heraldic and Vexillological Association is a member of
FIAV (La Fédération Internationale des Associations Vexillologiques) & CIGH (La Confédération Internationale de Généalogie et d'Héraldique)
HGZD 2006